Die Krähen behaupten, eine einzige Krähe könnte den Himmel zerstören. Das ist zweifellos, beweist aber nichts gegen den Himmel, denn Himmel bedeuten eben: Unmöglichkeit von Krähen, kaže Kafka u svom slavnom aforizmu. (Vrane tvrde, da bi jedna jedina vrana mogla uništiti nebo. U to nema sumnje, ali to ništa ne dokazuje protiv Nebesa, jer Nebesa znače upravo ovo: nemogućnost vrana.)
Doduše, Kafka je to, i nije sasvim izvjesno u što nema sumnje, da to vrane tvrde, ili u ono što tvrde: da bi jedna jedina mogla uništiti nebo!? Postoji stanovita kafkijanska algebra: ovdje recimo tvrdnja da bi jedna jedina vrana mogla uništiti Nebesa isključuje tvrdnju da Nebesa znače upravo nemogućnost vrana, jer, ako Nebesa znače upravo to što Kafka tvrdi, nemogućnost vrana, onda nijedna vrana ne može doseći, a kamoli uništiti nebesa. Ander kaže da je kod Kafke zapanjujuće da zapanjujuće nikog ne zapanjuje: poslužit će, i u negdašnjoj Moskvi i u našim krajevima, primjer kojim bi i Bulgakov bio zadovoljan: pedesetih su i ovdje ljudi nestajali, baš kao u Moskvi tridesetih, a da se nitko tome nije posebno čudio. Jednako je i s ovim događajem koji Kafka provodi u sliku, nešto između alegorije i simbola: vrana bi mogla uništiti nebo, ali to ništa ne dokazuje protiv Nebesa! Nebesa to ne zapanjuje, jer Nebesa nemaju ništa s tim kovitlacem koji je, kao u 'Letu iznad kukavičjeg gnijezda', let iznad ničega. Nekoć davno, Vanja Sutlić je kazao da bi cijeli svoj opus dao za Cesarićevu pjesmu "Poludjela ptica":
Rođen 1965. godine u Zagrebu. Od 1972.-1980. član Ansambla dječje drame Radio Televizije Zagreb gdje ostvaruje veliki broj uloga u TV i radio dramama.
Među njima u glavnu ulogu u TV filmu “Poštar” u kojem je glumio partizanskog kurira Jerka.
Od 1976. godine djeluje u Kino klubu Dubrava.
1978. dva ljetna mjeseca radi kao zidarski pomoćnik i od tako zarađenog novca kupuje prvu (Super 8 ) kameru “Cosina ODL 758” koja i danas radi.
Više puta nagrađivan za svoje rane radove.
Ranih osamdesetih snima više eksperimentalnih filmova koji se, za sada, smatraju izgubljenim. Završava Matematičko informatički obrazovni centar, pobjeđuje na više natjecanja iz fizike, predstavlja Hrvatsku na saveznom natjecanju mladih fizičara u Strumici, Makedonija, ali odlučuje vratiti se filmu…U tom vremenu sudjeluje u više kazališnih projekata, glumi “Snowballa” u “Životinjskoj farmi”,najuspješnijoj predstavi te 1984. godine, te glumi u “Jelki kod Ivanovih” kazališne grupe “Krugovi”.
1984. godine sa nekoliko divnih I čudnih ljudi sudjeluje u pokretanju “Radija 101” gdje radi više autorskih priloga u prvoj emisiji tog radija- “Frigidnoj utičnici” davnog 8.svibnja 1984. godine.
Po povratku iz mornarice, 1985. godine izabran je za urednika redakcije kulture Radija 101. Sudjeluje u konceptualnom projektu “Intervencija 85”
Dobitnik je “Nagrade 7 sekretara SKOJa” u prvoj “ get up-stand up” grupi “Zločesta djeca”. Sa uspjehom upisuje nekoliko fakulteta: psihologiju, elektrotehniku, ekonomiju, pravo…Sve dok napokon ne donosi odluku 1986. godine upisuje režiju na Akademiji dramske umjetnosti kao prvi na listi, jednoglasno među 130 kandidata.
Ponosan je na režiju svog prvog glazbenog spota“Serbus Zagreb moj” koji je najgledaniji glazbeni spot svih vremena na području bivše Jugoslavije. Taj uradak, nažalost, djelovao je kao proročanstvo.
U ratnoj Vladi RH bio je pomoćnik ministra informiranja, bio savjetnik Predsjednika Republike, vodio veliki broj propagandnih kampanja…
Dok mu nije dosadilo.
Sudjelovao u raznim poslovnim projektima koje je ovdje nemoguće nabrojati.
Povratak filmu, povratak korijenima mu je težak.
Član Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Sada Predsjednik uprave Jadran filma u čijem je mandatu film “Grbavica” kojem je Jadran film kao jedan od četri producenta, pobijedio na berlinskom filmskom festivalu u Berlinu 2006. godine.
Upravo završava svoj prvi igrani film kodnog imena “1911” te dokumentarni film “A SE”.
Film “Do posljednjeg daha” našao slučajno nakon toliko vremena, ali vjeruje da je to znak i da nije slučajno.
Osmislio i rukovodio sa najvećim izdavačkim projektom u jogoistočnoj Europi svih vremena- izdavanjem sabranih djela MARIJE JURIĆ ZAGORKE koja su postigla tiražu više od 1 000 000 knjiga samo u Hrvatskoj, čime je postavljen svjetski rekord u tiraži jednog pisca u odnosu na broj stanovnika.
